Park prirode Velebit Park prirode Velebit
Uvršten u UNESCO-ov Program čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme), Velebit je 1978. god. postao prvi Hrvatski Rezervat biosfere. Rezervati biosfere imaju... Park prirode Velebit

Uvršten u UNESCO-ov Program čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme), Velebit je 1978. god. postao prvi Hrvatski Rezervat biosfere.

Rezervati biosfere imaju tri zone zaštite: jezgru koja se uglavnom stavlja u kategoriju Nacionalnih parkova, te strogih i posebnih Rezervata; zonu zaštite jezgre koja ju okružuje, u kategoriji Parka prirode; prijelazno područje s naseljenim područjima, gdje se lokalno stanovništvo educira o održivom gospodarskom razvoju.

Dvije su jezgre unutar Velebita, dva Nacionalna parka – Nacionalni park Sjeverni Velebit i Nacionalni park Paklenica.

Ova najduža planina Hrvatske, duga 145 km, široka između 10 i 30 km i najvišeg vrha 1757 m (Vaganski vrh), zauzima površinu od 2270 km².

Oduzmemo li od te ukupne površine, površine Nacionalnih parkova, dobit ćemo impozantnu površinu Parka prirode od cca 2125 km².

Geološki gledano, Velebit je stijena karbonatne forme u kojima prevladavaju vapnenci, pa nemora čuditi potpuna paleta krških oblika od monolitnih stijena do dubokih jama (Lukina jama -1421 m).

velebit_5

Posebno zaštićena područja unutar Parka su: Hajdučki i Rožanski kukovi zaštićeni kao Strogi rezervat unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit; Zavižan – Balinovac – Zavižanska kosa zaštićeni kao Botanički rezervat unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit; šumski predio Štirovača na Srednjem Velebitu zaštićen kao Rezervat šumske vegetacije; Cerovačke špilje kod Gračaca zaštićene kao Posebni geomorfološki rezervat; Velnačka glavica zaštićena kao paleontološki spomenik prirode i Zaljev Zavratnica zaštićen kao geomorfološki značajan krajobraz.

1854 biljne vrste govore o mnoštvu različitih staništa formiranih kao rezultat geomorfologije, a izoliranost nekih dijelova razlog je nastanku 79 endemičnih vrsta.

Šumska staništa su najzastupljenija, iako se ne primjećuju s morske strane, jer su smještena na sjeverno orjentiranim padinama i unutrašnjosti planine.

Divlji predjeli, kako to i dolikuje, obitavalište su mrkog medvjeda, vuka i risa.

Od 26 zabilježenih gmazova, možete računati na obje hrvatske otrovnice.

velebit_15

Svi će vas se oni kloniti, no pazite gdje gazite da ih ne iznenadite (zmije prvenstveno, iako su slučajevi ugriza iznimno rijetki), a što se krupnog mede tiče, respektirajte njegovu veličinu i zaobiđite ga u što širem luku (možete se i vratiti dio puta iz kojeg ste došli, nitko vam to neće zamjeriti). Jači su kako god okrenete, jer su i zakonom zaštićeni.

Raznolikost biljojeda se kreće od najkrupnijih jelena do malih glodavaca.

Brojnost špiljskih objekata dom je 23 vrste šišmiša, ali i 23 endemične vrste stanara koji ne izlaze iz njih.

Ornitološki je interesantno područje, važno gnjezdište više vrsta.

Ljudi su na Velebit najvjerovatnije došli završetkom ledenog doba prije 12000 god. kao lovci.

velebit_6

Kasnije su spoznavši stočarstvo, nastavili sezonski odlaziti na Velebit napasati stoku, dok su zime provodili u toplijem priobalju. Ta se praksa održala nekoliko tisuća godina. Iz tog razdoblja, još uvijek vidljivi, ali samo kao temelji, su „pastirski stanovi“ koji su služili kao sezonska obitavališta.

Prihvativši izazov života na planini, formirala su se plemena o čemu govori „Pisani kamen“ iz 4. stoljeća.

Neka su plemena iako duboko u Velebitu, zadržala tradiciju pokapanja u blizini svojih predaka, tako da su pokojnike nosili na priobalna groblja.

Taj pothvat značio je višesatno spuštanje prema obali, zahtjevnim stazama gdje su se nosioci pokojnika morali izmjenjivati, a na rijetkim su se mjestima smjeli i odmoriti.

Ta mjesta, nazvana „mirila“, bila su često važnija od samog groblja, jer se tumačilo da u grobu leži samo tijelo, a na mirilištu obitava duša.

Ostaci takvih svetih mjesta zaštićeni su, a mogu se vidjeti i danas sa simbolima ilirske, slavenske i kršćanske kulture.

Sakralnih objekata ima gotovo koliko i zaseoka, a oni najstariji su se gradili po istom principu kao i pastirski stanovi – kao jednoprostorni objekti.

Od 18. st. slijedi izgradnja niza cesti koje povezuju unutrašnjost kontinenta sa priobaljem, ali i ostvaruju komunikaciju s unutrašnjosti Velebita.

Želite li pristupiti Velebitu, morate sići s autoceste i uputiti se u planinu.

velebit_7

Veća središta su vezana uglavnom za podnožje planine, a u njima možete naći sve po pitanju smještaja, bogate gastronomske ponude i informacija vezanih uz lokalitet na kojem se nalazite, bilo da se radi o priobalju ili kontinentalnoj strani Velebita.

Velik broj planinarskih domova, planinarskih kuća i skloništa, osigurati će vam krov nad glavom i u planini, samo se dobro raspitajte da do njih i stignete.

Velebit obiluje poučnim stazama, označenim planinarskim stazama, sportsko penjačkim i alpinističkim penjalištima, biciklističkim turama, a možete uživati na brzim vodama u kajaku, kanuu ili grupno – raftingu.

Možete se baviti i opuštajućim sportskim ribolovom.

Izvori:
Park prirode Velebit
HR.Wikipedia

Foto: Shutterstock

No comments so far.

Be first to leave comment below.