Nacionalni park Sjeverni Velebit Nacionalni park Sjeverni Velebit
Kronološki o proglašenju Sjevernog Velebita nacionalnim parkom: 1969. godine Hajdučki i Rožanski kukovi proglašeni su Strogim rezervatom, s površinom od 12.2 km²; 1978. godine... Nacionalni park Sjeverni Velebit

Kronološki o proglašenju Sjevernog Velebita nacionalnim parkom:

  • 1969. godine Hajdučki i Rožanski kukovi proglašeni su Strogim rezervatom, s površinom od 12.2 km²;
  • 1978. godine uvrštenjem u UNESCO-ov Program čovjek i biosfera (Man and the Biosphere Programme), Velebit je postao prvi Hrvatski Rezervat biosfere, smještajući tako Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi kao jezgru najveće zaštite na sjevernom dijelu i Nacionalnim parkom Paklenica na južnom dijelu Parka prirode Velebit, ukupno obuhvaćajući planinu s površinom od 2270 km²;
  • 09. 06. 1999. godine, uvidjevši da je i šire područje oko Strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi također važno za očuvanje, dodatno se zaštićuje 96,8 km² i proglašava Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit.

sjevernivelebit7

Karbonatne stijene ovog područja, nastajale u pradavnim oceanima od trijasa (235 milijuna godina) do krede (65 milijuna godina) tektonski modificirane podvlačenjem afričke pod euroazijsku ploču još uvijek se izdižu, a oblici stijena nastali trošenjem pod utjecajima atmosferskih prilika, danas krase krš kojim hodamo.

Od tristotinjak do sada otkrivenih speleoloških objekata, 98% čine jame, odnosno objekti sa kanalima strmijim od 45°. Jedna od najdubljih na svijetu je Lukina jama duboka 1431 metar, dok su vodeće svjetske jame po dužini vertikala jame Patkov gušt (ulazna vertikala – 553 metra), Velebita i Meduza (unutarnje vertikale – 513 i 450 metara).

Vrlo raznolika staništa posljedica su utjecaja klime s mediteranske i kontinentalne strane Velebita, te nadmorske visine.

Šumske zajednice pokrivaju 80% površine parka, a tip ovisi o prostornom položaju.

Travnjaci su u parku nastali ljudskim djelovanjem s početnom svrhom pašnjaka ili obradivih površina, no njihovim odlaskom u urbanija središta, te površine kao travnjaci polako nestaju, a obuzima ih šikara i šuma. Rudine (čistine niskih višegodišnjih biljnih vrsta koje se rasprostiru iznad gornje granice šume prema prijevojima i oblim ili stjenovitim vrhovima planina) zauzimaju još manje površine zbog nedovoljne nadmorske visine.

Staništa kamenjara, litica i sipara dom su specifičnih vrsta prilagođenih najekstremnijim uvjetima života.

sjevernivelebit3

Kako je u Nacionalnim parkovima zabranjeno bilo kakvo uplitanje u život šuma, tako su one idealne za razvoj gljiva koje ne mogu opstati u komercijalnim šumama. Do sada su unutar parka zabilježene 382 vrste gljiva, a pretpostavlja se da je to manje od dvadesetak posto vrsta gljiva koje nastanjuju Hrvatsku.

Živi svijet speleoloških objekata vezan je uz beskralježnjake, od kojih je oko 70 % endemičnih vrsta, a sa svakim novim istraživanjem njihov broj raste. Simbolom podzemlja Sjevernog Velebita mogla bi se nazvati pronađena u samo četiri najdublje jame u parku, velebitska pijavica.

Šišmiši, skloniji špiljama nego jamama, nisu toliko rasprostranjeni s obzirom na broj speleoloških objekata, a od 11 vrsta neke umjesto jama kao bivak radije odabiru duplje i šupljine pod korom drveća.

Beskralježnjaci u krugu parka nisu još sustavno istraživani, no do sada je zabilježeno oko 60 vrsta pauka, 30 vrsta kornjaša, te 160 vrsta leptira (100 danjih i 60 noćnih).

Nedostatak vode ne pogoduje prisustvu vodozemaca, pa onaj mali broj lokvi i malih vodotoka osigurava stanište tek šestero vrsta od kojih je pola zaštićeno.

sjevernivelebit1

Gmazova ima 16 vrsta od kojih je većina zaštićena, a jedina otrovnica je također zaštićeni, poskok.

Od stotinjak vrsta ptica 90 ih je zaštićeno.

Većinu od 40 vrsta sisavaca čine biljojedi, a njihovo prisustvo osigurava opstanak mesojeda poput vuka ili risa. Svejed medvjed, jede ono što mu padne pod šapu.

Istrijebljen početkom 20. stoljeća te reintrodukcijom 1973. godine (ponovnim vraćanjem na stara staništa)u Sloveniji, ris se vratio u ove krajeve preko Gorskog kotara (Nacionalni park Risnjak) i nastavio prema jugu Velebita (Nacionalni park Paklenica). Njegovom očuvanju je svakako pridonijela i reintrodukcija divokoze prije tridesetak godina.

Kako Nacionalnim parkom dominiraju jame, a ne špilje, bilo je malo prirodnih skloništa za pretpovijesne lovce. Početak bavljenja stočarstvom, početak je i češćeg odlaska i boravka u planini. U dolcima i dulibama niču pastirski stanovi za ljude i stoku. Svi se oni kroz stoljeća i sukladno vremenu mijenjaju, nadograđuju i moderniziraju, pa se vremenom pojavljuju terase s vrtovima i malim njivama ograđenima suhozidima, dok kamenice i lokve zamjenjuju šterne (od kamena zidani bazeni), no način na koji žitelji žive ostaje gotovo isti. Tijekom tisuća godina izgrađuju se putevi do pastirskih stanova, a kroz najprohodnije usjeke i prijevoje i u unutrašnjost kontinenta.

Sam Nacionalni park Sjeverni Velebit, kao jedan od najzabačenijih dijelova Velebita, zbog čega je i dobio ovaj status, nije toliko protkan ljudskom ostavštinom kao širi pojas Parka prirode Velebit.

Više od 30 planinarskih staza vodi krajolicima parka čiji planinski vrhovi daju prekrasan pogled na Jadran i Liku.

Mreža makadamskih i asfaltiranih cesti unutar parka i bližoj okolici omogućit će vam da dobar dio obiđete brdskim biciklom.

Velebitski botanički vrt i dio Premužićeve staze koja prolazi kroz park, oplemenjene su poučnim tablama koje govore o geologiji, biljnom i životinjskom carstvu Velebita, te kulturnoj baštini toga kraja.

sjevernivelebit2

Unutar parka možete naći konak u planinarskom domu Zavižan, planinarskoj kući Alan i skloništu Rossijeva koliba.

Obzirom na divlji predznak ovoga Nacionalnog parka, dobro se raspitajte o pravilima ponašanja, ali i pravilima preživljavanja, jer su vremenske prilike ovdje prevrtljive, a snijeg može pasti u bilo koje doba godine.


Opasni susreti

Medvjed, vuk, ris, poskok


Statistika

Šuma – 80 % površine parka (14 šumskih zajednica);
Flora – više od 950 biljnih vrsta i podvrsta (40-ak endema);
Travnjaci – 9 biljnih zajednica;
Gljive – 382 vrste;
Leptiri – 160 vrsta (danjih 100, noćnih 60);
Vodozemci – 6 vrsta;
Gmazovi – 16 vrsta (1 otrovnica – poskok)
Ptice – više od 100 vrsta;
Sisavci – više od 40 vrsta
Planinarske staze – više od 30 tura.


Javna ustanova Nacionalni park “Sjeverni Velebit”

Krasno 96
53 274 Krasno
tel: 053 665 380
fax: 053 665 390
e-mail: Nacionalni park Sjeverni Velebit


Izvori

Nacionalni park Sjeverni velebit

Foto: Shutterstock i arhiva Land Like Dragon

No comments so far.

Be first to leave comment below.