Nacionalni park Plitvička jezera Nacionalni park Plitvička jezera
08. 04. 1949. godine Plitvička jezera su proglašena nacionalnim parkom, a zbog svoje posebnosti UNESCO ih je 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne... Nacionalni park Plitvička jezera

08. 04. 1949. godine Plitvička jezera su proglašena nacionalnim parkom, a zbog svoje posebnosti UNESCO ih je 1979. godine uvrstio na Listu svjetske prirodne baštine.

Ukupnu površinu parka od 29685,15 hektara čini 16 jezera s brojnim pritokama i rijekom Koranom, koja kao rezultanta nastavlja s tokom kroz park i dalje.

Izdizanjem karbonatnih stijena nastalih u pradavnim oceanima podvlačenjem afričke tektonske ploče pod euroazijsku, te njihovim naknadnim trošenjem atmosferskim čimbenicima, poput padalina i promjena temperature, ove stijene morskog dna su milijunima godina formirane u tipični krš prepun špilja i jama, ponikvi, krških polja…

Završetkom zadnjeg ledenog doba prije od otprilike 12.000 godina, stvoreni su klimatski uvjeti za razvoj biljnog pokrova, a s njim i jedne posebnosti koja je okrunila krške litice i stjenovite niše ovoga kraja – sedrom.

Sedra je stjenovita nakupina kalcita koja se stvara na uzburkanim dijelovima riječnog toka.

Kako se to dešava…

Spajanjem ugljičnog dioksida iz zraka sa vodom iz kišnice, nastaje ugljična kiselina koja na putu u riječni tok otapa karbonatne stijene (vapnence i dolomite) bogate kalcijem pri čemu nastaje kalcijev hidrogenkarbonat. Kada se koncentracija kalcijevog hidrogenkarbonata u rijeci znatno povisi, a tok postane nemiran, pun turbulencija i prskanja, dolazi do poremećaja kemijske ravnoteže ovoga spoja, pa se ugljični dioksid oslobađa, a kalcit luči u obliku mikroskopski velikih kristala, koji kao takvi nastavljaju put riječnim tokom. Njihovu sedimentaciju, odnosno taloženje započinju bakterije, alge i mahovine na čiju površinu prijanjaju oslobođeni mikrokristali kalcija, ali i malene čestice stijena i životinjskih ljuštura, koje tako postaju jezgre oko kojih se dalje nakuplja kalcit. Rastući oko jezgri, nakupine se međusobno spajaju i okrupnjavaju stvarajući sedru, u povoljnim uvjetima i do 13 milimetara godišnje. Ugibanjem i truljenjem ovih biljnih kolektora, koji su bili jezgra oko koje se nakupljao kalcit, jezgra ostaje prazna. Okrupnjena forma sedre tako postaje šupljikava, krta i lako lomljiva.

plitvice7

Ova vrlo dinamična geneza rezultira brzim promjenama u režimu toka pritoka i jezera, pa je jedno desetljeće vremenski period u kojem se mogu uočiti vrlo značajne promjene u okolišu, što ukazuje na vrlo osjetljiv ekosustav.

Nadmorska visina (od 450 do 1280 metara) i vrsta podloge (dolomiti i vapnenci) uvjetuju lokaliziranosti različitih biljnih zajednica koje čini 112 biljnih porodica sa ukupno 1267 vrsta.

Mnoge su od tih biljnih vrsta endemične (72 vrste) i zaštićene (22 vrste), a nalaze se u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske i na IUCN-ovoj crvenoj listi (International Union for Conservation of Nature , tj. Međunarodni savez za očuvanje prirode).

Zanimljiva i rijetka, nekolicina je vrsta mesojednih biljaka, te 50 vrsta orhideja.

Šume zauzimaju ¾ parka u formama od šikara do prašuma (npr. Čorkova uvala). Najzastupljenije su šume bukve u višim dijelovima parka miješane s jelom.

Istraživanja koja se kontinuirano odvijaju govore kako to i priliči bogatoj flori i o bogatoj fauni u kojoj su naravno, najbrojniji kukci.

S pretpostavkom da se radi o samo 40 % pronađenih vrsta, trenutno je izbrojana 321 vrsta leptira, 76 danjih i 245 noćnih vrsta.

plitvice9

Pastrve visinskih voda, značajno su potisnute alohtonim klenovima i crvenperkama, no uočeno je još nekoliko vrsta riba koje treba istražiti.

Duže zadržavanje snježnog pokrova razlog je za obitavanje tek nekoliko vrsta gmazova i 12 vrsta vodozemaca.

Plitvička jezera, kao treći Nacionalni park u Hrvatskoj po broju vrsta ptica, ima ih 157 vrsta. Od njih ćemo spomenuti vodenkosa kao indikatora čistih voda, a kao dokaz kvalitetnog šumskog sustava stabilnu populaciju sova i djetlića.

Za razliku od nekih drugih staništa, ovdje se smioniji pripadnici dvadeset vrsta šišmiša ne ograničavaju samo na špilje kao mjesta za bijeg od dnevnog svijetla, već taj period provode nama bliže nego što to pretpostavljamo, u dupljama i pod korom drveća.

Od ostalih 50-ak vrsta sisavaca, nabrojat ćemo one najkrupnije: smeđeg medvjeda, srnu i jelena, vuka, divlju svinju, risa, divlju mačku, vidru, kunu zlaticu i bjelicu, ježa, vjevericu…

Jedini značajni paleontološki lokalitet je Mračna špilja na području Donjih jezera u kojoj su pronađene kosti špiljskog medvjeda.

Gradina (suhozidna utvrda) karakteristična za ilirska plemena, na lokalitetu Gradina govori da su ovdje obitavali pripadnici ilirskog plemena Japoda (9. stoljeće prije Krista).

Kasnije, na istom lokalitetu Rimljani grade stražarnice, a na njihovim temeljima Templari ili Pavlini utvrđeni samostan.

Od 7. stoljeća prisutni su Hrvati, koji bježe od Turaka u 16. stoljeću.

Potiskivanjem Turaka u 18. stoljeću, počinje intenzivnije naseljavanje kraja. Niču naselja, pastirske kolibe, te kasnije i prve mlinice, pilane i ugostiteljski objekti.

plitvice2

Sve sagrađeno u nekoliko stotina godina biva devastirano i uništeno u Domovinskom ratu u prvoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća.

Nakon rata, obnova kreće u duhu graditeljske tradicije stambenih i javnih objekata, a nastavlja se prema međunarodnim preporukama o zaštiti kulturne i prirodne baštine s vodenicama, pilanama i ostalim starim obrtima koji su koristili snagu vode kao izvor energije za pokretanje svojih strojeva i naprava.

Želite li uživati u šetnji ili planinarenju, ovisno o stupnju zahtjevnosti i vlastitom afinitetu, na raspolaganju vam je više uređenih planinarskih i poučnih staza uz jezera, ali i kroz šume, preko vrhova, kroz zaravni i livade…

Brdski biciklizam nije dozvoljen u samom parku oko jezera, ali postoji niz označenih ruta na periferiji parka.

Više tura organiziranih obilazaka kombiniraju lagana pješačenja, vožnju električnim brodom i panoramskim vlakom.

Zimi se kao aktivnost nudi i rekreativno skijanje, bordanje ili sanjkanje, s mogućnošću iznajmljivanja opreme. „Školsko“ skijalište Mukinje ima jednu vučnicu (400 skijaša/sat), ukupnu dužinu staza od 400 metara, koje s visinskom razlikom od 60 metara daju prosječan pad (nagib) staza od 15 %.

Park sadrži ugostiteljsku ponudu, smještaj, organizaciju vjenčanja i slično.

Pravila ponašanja unutar Nacionalnog parka definirana su za svaku aktivnost, pa se dobro informirajte o njima.

Opasni susreti
medvjed, vuk, ris, (poskok i riđovka)

Statistika
Površina Nacionalnog parka od 29685,15 hektara;
Površina šuma – 1/3 ukupne površine parka;
Broj jezera – 16 jezera;
Broj speleoloških objekata – 114 objekata;
Broj biljnih porodica – 112 vrsta;
Broj biljnih vrsta – 1267 vrsta;
Endemične biljne vrste – 72 vrste;
Leptiri – 321 vrsta (76 dnevnih i 245 noćnih);
Ribe – najmanje 6 vrsta;
Vodozemci – 12 vrsta;
Ptice – 157 vrsta;
Šišmiši – 20 vrsta;
Sisavci – više od 50 vrsta.

Nacionalni park Plitvička jezera
Znanstveno – stručni centar “Dr. Ivo Pevalek”
53231 Plitvička jezera
tel: +385 (0)53 751 015, +385 (0)53 751 014
e-mail: info Plitvička jezera

Izvori
Nacionalni park Plitvička jezera
Wikipedia.hr
Zaštita prirode

Foto: Zdenka Tešanić i Shutterstock


No comments so far.

Be first to leave comment below.