Nacionalni park Paklenica Nacionalni park Paklenica
Moglo bi se reći da je Paklenica najstariji hrvatski nacionalni park proglašen 1929. godine, no lošim zakonom taj se status „izgubio u administraciji“. 19.... Nacionalni park Paklenica

Moglo bi se reći da je Paklenica najstariji hrvatski nacionalni park proglašen 1929. godine, no lošim zakonom taj se status „izgubio u administraciji“.

19. 10. 1949. godine proglašenje je ponovljeno, a teritorij nacionalnog parka je s kanjonima Velike i Male Paklenice sveukupno obuhvatio 95 km².

paklenica2

Nacionalni park Paklenica sastavni je dio velikog Parka prirode Velebit.

Igrom tektonike i erozije kroz geološku povijest, danas su kanjoni Velike i Male Paklenice zanimljivi velikom broju ljudi različitih interesnih sfera.

Od znanstvenika – geologa, biologa, ornitologa, preko speleologa, alpinista, slobodnih penjača, base jumper-a, planinara sve do plućnih bolesnika kojima kombinacija morskog i svježeg planinskog zraka vraća zdravlje.

paklenica9

Građena većinom od vapnenca iz pradavnih mora, po izlasku na kopno modelirana vodom koja se slijevala monolitnim divovima i rasjednim pukotinama, vremenom je postala prepuna najrazličitijih divota krških oblika.
Uvertira su plitke škrape na lagano položenim do vertikalnim stijenama tzv. radijatori, dok se pravi dragulji čuvaju u riznicama ispod površine vapnenačkog trezora, u plićim ili dubljim speleološkoim objektima, tj. špiljama i jamama.
Od njih 90 u krugu parka, najpristupačnija je špilja Manita peć, ukrašena veličanstvenim špiljskim nakitom.

LLD

LLD

Gledate li s mora prema parku vidjet ćete kršku golet, no znajte da je to izgled samo 1/3 ukupne površine parka.

Ostatak od 2/3 prekrivaju ovisno o podlozi i nadmorskoj visini (20 – 1757 m, Vaganski vrh), šume crnog graba i hrasta medunca, crnog bora, bukve i najveće u Hrvatskoj, šume klekovine bora krivulja.

Upravo smoli crnog bora – paklini, treba zahvaliti na imenu Paklenica (koja s mora izgleda tako iz sasvim drugih primisli). Paklina je žiteljima osiguravala svjetlo, impregnirala brodove i zacjeljivala rane.

Iako „u tom svijetu“ veliki zauzimaju najviše prostora bacajući sjenu na sve niže njih, mali se dovijaju raznovrsnošću prilagodbe, pa je ovaj broj najzastupljenijih jedinki visokih stabala u stvari samo neznatan postotak biljnih vrsta koje obitavaju u okviru parka.

Broj biljnih vrsta i podvrsta prelazi 1000, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene vrste.

Privučeni cvjetnicama, 84 vrste dnevnih leptira leprša parkom, dok su noćne vrste neznatno istražene.

31 je vrsta vodozemaca i gmazova, a na zmije odlazi 11 mjesta od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i rijetko viđeni planinski žutokrug.

Ornitolozi mogu uživati u 254 vrsta ptica, a one koje se gnijezde u Maloj Paklenici, strogo su zaštićene, čak i od penjača, jer je dozvoljeno planinarenje isključivo uz korito potoka.

Promatranjem je zabilježeno 53 vrste sisavaca, a oni najuočljiviji po konstituciji su i najoprezniji po pitanju ljudske prisutnosti – divlja mačka, ris, lisica, vuk, medvjed, divlja svinja, divokoza, te nezaobilazni par, srna i jelen, nestati će iz vašeg vidokruga u treptaju oka.

Neke od predstavnika faune nećete vidjeti sve do sumraka ili noći, a druge ćete morati potražiti u baš određenim špiljama ili jamama, jer ne obitavaju nigdje drugdje na planeti. U tu grupu sramežljivaca spada niz beskralježnjaka i više vrsta šišmiša.

paklenica4

Završetkom ledenog doba, Velebitski kanal se počeo puniti morem, a ljudi ranog neolitika krenuli su za životinjama prilagođenima hladnijoj klimi u više dijelove Velebita. Dokaz tome je Vaganačka pećina podno Velikog Rujna. Ova je pećina, otkrivena 80-ih godina prošlog stoljeća, bila dom ljudi od srednjeg kamenog doba pa sve do starijeg željeznog doba, a kasnije je služila kao sklonište pastira i ovaca.

Iz brončanog doba treba spomenuti gradine, suhozidne utvrde i grobne gomile uokolo njih, odnosno nakupine velikog okruglog kamenja koje su u sebi čuvale grobne škrinje načinjene od kamenih ploča u kojima su ondašnji velikaši bili bogato ispraćeni na vječni počinak. Na žalost, arheolozi su se mogli zadovoljiti samo kamenim nalazima.

Antika je vezana uz priobalje koje je van granica parka.

Planinski pastirski stanovi i niz sakralnih objekata govori nam da se u bližoj prošlosti (od kraja 18. st.) stanovništvo bavilo selilačkim stočarstvom, odnosno ljeto bi sa stokom provodili na planini, dok bi se prije početka zime spuštali u topliji predio, na obalu mora.

Kasnije, formiranjem zaseoka u planini, ljudi nisu izgubili naviku pokapanja umrlih na grobljima mjesta uz more iz kojih su potekli.

O tome svjedoče mirila. Mirilo je bilo jedino dozvoljeno mjesto na kojem se pokojnik na putu prema groblju mogao spustiti na tlo, a pogrebna povorka odmoriti. Mjesto na kojem bi pokojnik bio spušten označilo bi se kamenim pločama utisnutim u tlo uz glavu i stopala (pokojnik bi bio izmjeren). Nakon pokapanja mirilo bi se uredilo. Takva su se mjesta štovala više nego sami grobovi, jer se smatralo da je uz njih ostala pokojnikova duša.

LLD

LLD

Paklenica je prije svega penjački El Dorado, sa više od 400 smjerova težina od 3 do 8b+, od bouldera do smjerova u Anića kuku dugih i do 350 m, koji su uređeni za tehničko, klasično alpinističko ili sportsko penjanje.

paklenica8

Soliranje nije dozvoljeno.

Također, uređeno je više planinarskih staza i lakših poučnih staza.

Duši otvorenoj veličanstvenom ambijentu, istraživanju ili sportu, podredit ćete svoje aktivnosti, no računajte da su u parku na snazi vrlo određena pravila ponašanja o kojima se možete informirati na ulazu u park ili kontaktom sa upravom parka.

Statistika
Površina parka: 95 km²
Visinska razlika: od 20 mnm (ulaz u Veliku Paklenicu) do 1757 mnm (Vaganski vrh)
Speleološki objekti: 90 objekata
Biljne vrste: 1000 vrsta
Životinjske vrste: 422 vrste bez noćnih kukaca i špiljskih stanovnika
Planinarski dom: 1
Planinarska skloništa: 3

Izvori:
Paklenica
Zaštita prirode
Hrčak.Srce

Foto: Shutterstock

No comments so far.

Be first to leave comment below.