Nacionalni park Mljet Nacionalni park Mljet
1/3 sjeverozapadnog dijela otoka Mljeta, 11. 11. 1960. godine, proglašena je nacionalnim parkom, s ukupnom površinom od 5375 hektara (53,75 km²). Prateći formu dalmatinskog... Nacionalni park Mljet

1/3 sjeverozapadnog dijela otoka Mljeta, 11. 11. 1960. godine, proglašena je nacionalnim parkom, s ukupnom površinom od 5375 hektara (53,75 km²).

Prateći formu dalmatinskog tipa obale s naborima i udolinama orijentiranima jugoistok – sjeverozapad, Mljet je do otapanja ledenjaka zadnjeg ledenog doba bio brdo. Porastom morske razine, udoline postaju morski kanali, a Mljet otok. Tako je i ondašnja krška ponikva, najvjerojatnije djelomično ispunjena slatkom vodom, postala veliki mljetski zaljev sastavljen od dva jezera, Velikog i Malog.

mljet10

Veliko jezero je uskim kanalom povezano s morem, a Malo jezero još užim kanalom s Velikim jezerom.

Raznolika konfiguracija terena poput kamenjara, strmih litica, priobalnih pješčanih dina, jače i blaže ukošenih padina otoka, pogodovala je razvoju mnogih rijetkih, zaštićenih, ljekovitih i endemičnih biljnih vrsta od kojih su najraširenije šumske zajednice, koje prekrivaju 90% površine parka spuštajući se u zaklonjenim jezerima tik do mora.

Najrasprostranjenija i jedna od najljepših na Mediteranu je šumska zajednica alepskog bora, kojeg su na otok pretpostavlja se, donijeli stari Grci. Druga je po zastupljenosti zajednica hrasta crnike.

Raznolik je i životinjski svijet, a za znanstvenike na ovom polju, nije kraj poslu. Endemske vrste su uglavnom vezane za podzemna staništa, jame i špilje.

11 vrsta gmazova, od kojih 5 vrsta zmija i 6 guštera gotovo su istrijebljeni od strane mungosa donesenog na otok početkom 20. stoljeća ne bi li se smanjio broj otrovnica koje su u to vrijeme ozbiljno ugrožavale stanovništvo i stoku. Uneseni mungosi, njih 11-ero, 7 mužjaka i 4 ženke, u narednom periodu razmnoživši se, istrijebili su zmije i počeli se hraniti jajima i ptićima ptica sa gnijezdima na tlu, manjim sisavcima, rakovima, ribama, kukcima, peradi pa i voćem, te tako postali veliki izazov zaštitnicima prirode.

mljet5

Od alohtonih vrsta na otoku se još mogu vidjeti obični zec, jelen lopatar, muflon i divlja svinja, svi uneseni nakon 2. svjetskog rata. Autohtone vrste sisavaca su miš, jež, obični puh, kuna bjelica i više vrsta šišmiša koje obitavaju u podzemlju parka.

Ornitolozi ovdje imaju pune ruke posla, jer otok uz populaciju stanarica, ugošćuje i selice, koje ovisno o godišnjem dobu i potrebama ostaju na otoku ili samo slijeću na odmor i okrjepu.

Prepuno raznolikih i endemičnih vrsta, podmorje za sada nema problema kao kopno.

Uz obilje rakova, bijele i plave ribe, školjkaši su ovdje izuzetno zastupljeni. Uz zaštićenu plemenitu perisku sa vjernim stanarom rakom čuvarkućom, treba spomenuti endemičnu Jakobovu kapicu (lepezu) koja po potrebi može plivati naglo otvarajući i zatvarajući svoje ljušture i strogo zaštićenog prstaca koji sam izrađuje rupu u stijeni uz obalu, te ju proširuje kako odrasta, a životni vijek mu je čak i do 80 godina.

U Velikom jezeru živi najveći na svijetu greben Busenastog koralja (650 m²), jedina vrsta koralja u Jadranskom moru koja gradi kolonije.

Zanimljiva je i meduza iz roda Aurelia čiji klobuk može doseći promjer i do 55 cm. Odvojivši se od svojih srodnika prije 24 milijuna godina, danas živi samo na ovoj lokaciji, a najbliži joj je srodnik u jezeru Palau (Filipini). Iako se hrani planktonom u većim dubinama, može se primijetiti i na površini jezera. Potpuno je bezopasna za kupače.

Roneći oko Mljeta prije četrdesetak godina, jedan od najpoznatijih oceanografa na svijetu, Jacques Cousteau izjavio je da je ovo jedno od najčišćih mora na svijetu.

mljet7

Ljudska prisutnost se veže za 2. tisućljeće prije Krista.

Iliri iz plemena Ardijejaca, vrsni brodograditelji i pomorci, ostavili su gradine (suhozidne utvrde) i gomile (nazivane i tumulusi – grobnice od nabacanog kamenja unutar kojeg se nalazio lijes od kamenih ploča).

Prisutnost Grka vidljiva je u podmorju otoka u vidu olupina, amfora i drugih predmeta vezanih uz njih. Malo je vjerojatno da su obitavali na otoku, a veća da su trgovali sa otočanima ili bivali potopljeni prolazeći ili prilazeći otoku radi snabdijevanja pitkom vodom, na putu prema trgovačkim odredištima.

Potiskivanjem Ardijejaca u 1. stoljeću prije Krista, Rimljani naseljavaju otok u punom obimu, gradeći palaču (treću najveću na Jadranu), terme, arsenale, brodogradilište i bazilike.

Dolaskom Slavena, plemena krajem 8. stoljeća potiskuju Rimljane s otoka i Mljet postaje dio tadašnje države Zahumlje.

U 12. stoljeću, na otočiću Svete Marije u Velikom jezeru benediktinci grade samostan i crkvu, te uspostavljaju feudalnu vlast, koju zbog nameta i pobuna otočkog stanovništva regulira Dubrovačka republika. Knjižnica samostana je jedna od najbogatijih u dalmatinskim benediktinskim opatijama.

mljet8

Nacionalni park Mljet prepun je antičkih i srednjovjekovnih arheoloških i hidroarheoloških lokaliteta i spomenika, kao i ostatak otoka.


Opasni susreti

Mungosi su se pobrinuli za poskoke, a za ljude opasni morski psi u Jadranu su rijetkost.


Statistika

90% parka prekrivaju šume;
22 arheološka lokaliteta (samo u krugu nacionalnog parka);
11 hidroarheoloških lokaliteta (samo u krugu nacionalnog parka).


Izvori

Nacionalni park Mljet
HR.Wikipedia
Zadarski list
Mljet

Foto: Shutterstock

No comments so far.

Be first to leave comment below.